- PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Svake ferije, naročito ljetnje, Sreten Marić je najčešće provodio u zavičaju, u Subjelu i na Zlatiboru, čitajući Dostojevskog, ali i Marksov Kapital..., dijela Lukača, Korša, Vebera, Diltaja... Da napomenemo – Marić je između dva svjetska rata prvi kod Srba prevodio filozofske rasprave Đerđa Lukača. A po svijetu je studirao uglavnom „od očevih prodavanih livada” na Divčibarama i u Subjelu... Školske 1926/1927. postavljen je za suplenta Muške gimnazije u Skoplju: potom je premješten u Đevđeliju. Ministarstvo prosvjete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca postavilo ga je ukazom 2. februara 1926. za suplenta u Skoplju, a početkom jeseni je morao da otputuje u Đevđeliju, na sami jug Makedonije.
Te godine njegova sestra Draga–Dragica–Liza, kako su je iz milošte zvali, jedna od najljepših djevojaka u Beogradu, vjenčava se sa Petrom Pjerom Križanićem, slikarom karikaturistom. Jednim od najvećih u srpskoj umjetnosti. I Liza je slikar, iako je završila Filozofski fakultet.
Sreten Marić odlučuje da napusti profesuru i 1928. godine kreće u Francusku, u Pariz i u Lion. Namjerava da spremi doktorsku tezu, a istovremeno piše književnu hroniku u lionskom listu Le Progres. Stanuje u Latinskom kvartu, u hotelu „Le Rekamije”, na trgu Sen Silpis, nedaleko od čuvenog bulevara Sen Žermen – u blizini je velika biblioteka, čuvene kafane u kojima se okupljaju pisci, slikari i uopšte umjetnici iz cijelog svijeta. U ovom gradu, gdje je radnički pokret imao svijetlu tradiciju, odlučuje se za doktorat upravo iz istorije: Histoire du mouvement social sous le Second Empire a Lyon. Doktorsku tezu će objaviti u Parizu i posvetiti je roditeljima. U Skoplju se 9. februara 1930. vjenčao sa Zorkom Jovanović. Taj brak, međutim, neće biti dugog vijeka.
Potom se vratio u Beograd i zatražio posao. Ministarstvo prosvjete Kraljevine Jugoslavije postavilo ga je 28. marta 1931. za profesora Državne realne gimnazije u Vršcu. Na posao se javio 30. marta. Dr Sreten Marić predaje francuski jezik u I, II, VI, VII i VIII rezredu gimnazije. Razredni starješina je u VI razredu. Krajem novembra je položio i profesorski ispit iz opšte i nacionalne istorije, kao glavnog predmeta, i jugoslovenske književnosti, kao sporednog predmeta. Ovdje se skrasio jedva dvije godine, a onda je zatražio premještaj – početkom februara 1933. učenicima gimnazije, na prigodnoj svečanosti, održao je predavanje o ličnosti i značaju Štrosmajera za jugoslovenstvo, a 27. februara je premješten u Prvu klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Dužnosti je razriješen 12. marta, a 24, marta mu je direktor čuvene zagrebačke gimnazije Stjepan Musulin, prevodilac sa klasičnih jezika, kasnije akademik i direktor Instituta za jezik JAZU, poželio dobrodošlicu i dodijelio mu 20 časova nedjeljno (časove zemljopisa i istorije).
Predaje u gimnaziji i istovremeno se uključuje u javni život glavnog grada Hrvatske; posebno se druži sa tzv. lijevim krugom zagrebačke inteligencije, prije svega sa onima oko Ognjena Price, profesora matematike i zapaženog komuniste, koji je bio nešto stariji od njega. Srijeće se i sa Miroslavom Krležom, piscem na glasu, takođe lijeve orijentacije, koji ga jednostavno opisuje: „To je onaj brat Pjerove žene...” Marić mu je zamjerio u razgovoru „bez dlake na jeziku”, a Krleža mu je vratio „istom mjerom”.
Marić je bio sentimentalan prema srpskim socijalistima, Tucoviću, Živku Topaloviću, Nedjeljku Divcu – nije bio komunista, gledao je na njih sa simpatijma, iako je stvarno bio naklonjen, prije svega srpskoj socijaldemokratiji. U školi je savjesno obavljao posao profesora, ali se nije isticao. Đaci su ga voljeli, uostalom kao i u Vršcu – osobito djevojke. Sve su, takoreći, bile zaljubljene u njega, u njegove oči, pogled – generacije djevojaka gimnazijalki od Skoplja do Vršca i Zagreba pričaće o tome. Poslije ispita zrelosti, početkom jula će povesti đake na desetodnevnu ekskurziju: Beograd, Skoplje, Ohrid, Dečani, Dubrovnik, Split...
Sarađuje u zagrebačkim časopisima „Kultura”, „Književnik”, „Književni savremenik” i „Znanost i život”. Piše pod pseudonimima: X.Y.Z.; Dr M.S.; Matija Nenad. U „Književnom savremeniku”, na primjer, 1936. objavljuje tekstove: „Engels kao književni teoretičar i kritičar”, „Problemi likovne umjetnosti”. U „Književniku” piše o duševnom karakteru Hrvata, prikazuje izložbu Stojana Aralice... U „Almanahu savremenih problema” (1936) piše o Marku Ristiću... U Zagrebu se 14. maja 1936. vjenčava sa Jelicom Švarc, lijepom Jevrejkom sa Pantovščaka. Ljetnje ferije provodi na putovanju – po Austriji, Francuskoj i Njemačkoj. Naredne školske ljetnje ferije provodi na putovanju po Italiji – išao je brodom do Brindizija, pa u Rim i Firencu. Oduševljen je Toskanom i Umbrijom, podjednako i predjelima i spomenicima prošlosti. U Zagrebu su 1938. godine objavljena „Odabrana pisma” Karla Marksa u prevodu Sretena Marića (pod psudonimom Dr S. Jelić, a u izdanju „Kulture”).
(NASTAVIĆE SE)